Muzički kritičar i novinar Dušan Majkić pasionirano prati indie-scenu i za nas je izdvojio 10 albuma koje je prigodno nazvao “Škripinim albumima godine” i – detaljno ih opisao!

  1. The Weather Station – Ignorance (Fat Possum Records)

Tamara Lindeman je napravila možda i svoj najbolji album u karijeri koja traje više od petnaest godina. Od buntovne tinejdžerke iz devedesetih pa do zrele i veoma talentovane umetnice, ova Kanađanka se na petom po redu izdanju „Ignorance“ ubacila u jednu posebnu, producentsku i aranžmansku, atmosferu. Sve pesme su u nekom melanholičnom, lebdećem stanju dok oko njih levitiraju ljubopitljivi tekstovi – ispovesti, strahovi i nadanja. To je taj pravi, ženski, senzibillitet u indi pop odelu. Album za svako putovanje.

Pesma albuma: Parking Lot

  1. John Murry – The Stars are Gods Bullet Holes (Submarine Cat Records)

John Murry je opskuran lik. On je Billy The Kid novije amerikane i trenutni vođa duhova sa autoputeva američkog juga. Njegov glas vas može uspavati ali od njega očekujte i upadanje u trans. Zajedno sa gitarskom distorzijom, čine svetlo na udaljenom svitioniku. Ovo je Johnov treći oficijelni album i na njemu se potpuno ostvario kao autor. U nekom prigušenom štimungu, on vam detaljno priča priče o životu i smrti, religiji, neizlaznim situacijama, traganju… Samo je naslov ovog izdanja odličan primer gde će vas pesme sa njega već odvesti.

Pesma albuma: I Refuse To Believe (You Could Love Me)

  1. Arab Strap – As Days Get Dark (Chemikal Underground)

Ovaj škotski duo se na svom sedmom izdanju prikazao kao jedna skladna i inovativna celina. Tako poput raznih upečatljivih likova iz muzičkog sazvežđa, ta ni Ejdiana ni Malkolma ne možete staviti u neki žanrovski kalup – oni su jednostavno A.S. Ovo je novi pop, vrlo inteligentne strukture. Dosta je tu i mračnih (tipično ostrvskih) pasaža ali i retro tapeta na njihovom muzičkom zidu zidu. Tu su reski zvuci koji vas mogu podići ispred svakog dobrog, klubskog ozvučenja ali sa druge strane, tu su pesme koje tinjaju poput televizijskih ekrana u kasnim noćnim satima koji uspavljivaju betonske četvrti svakog grada.

Pesma albuma: Just Enough

  1. Courtney Barnett – Things Take Time, Take Time (Milk!)

Kortni, Kortni. Treba imati hrabrosti pa na jednom albumu isporučiti toliku dozu iskrenosti, nihilizma i pomirenosti sa nekim stvarima u životu. Onda uzeti te sastojke i skladno ih upakovati u jestivu bombonu.  A onda vam se jede još. Treći album ove „Aussie“ devojke ipak nam otkriva, a to ona negde i kaže, kako u sebi ima i te kako emocija za podeliti. I ona se dotakla biblije (ide sa godinama), igrala sa ritam mašinom kako bi stvorila poletne, sunčano gorke indi himnice. Čekamo ponovo leto pa da zalijemo ovo izdanje.

Pesma albuma: If I don’t Hear From You Tonight

 

  1. Steve Gunn – Other You (Matador)

Radeći skromno ali krajnje predano svojoj muzici godinama, Steva Pištoljlj nam na svom šestom studijskom albumu nudi svoj najzahtevniji rad. Bogati aranažmani i sunce Los Anđelesa, u kom je i sniman album, profunkcionisali su na pravi način. Mnogi su se složili kao je ovo, zapravo, atipičan album sa Stiva. Drugačije i bogatije mu zvuči gitara sada a tu su i sint pasaži, složene orkestracije… U osnovi je to i dalje folk i skriveni pop sa primesama blagih znakova sanjive, post hipi psihodelije. Za jednog Njujorčanina, veliki korak u odabiru potpuno drugog grada koji ga je preporodio kao autora.

Pesma albuma: Good Wind

  1. My Morning Jacket – S/T (ATO)

Novi album Iliti, povrataka kraljeva iz Kentakija. Predvođena gitaristom i pevačem Džimom Džejmsom, ekipa nam sada predstavlja svoje deveto izdanje u karijeri – još jednu sliku za ram. Bez ikakve pretencioznosti i potrage za hitovima, ovaj album naprosto sklizne kroz svih jedanaest kompozicija. U tu je taj magičan grad Los Anđeles odigrao bitnu ulogu  – tamo je snimano. Poput svetla koje mistično priziva insekte, ovo izdanje je isto tako vrhunsko i privlačno, na pola puta između sjajne ekscentričnosti novijih MMJ albuma i one stare dinamike koja ih je krasila do sredine dvehiljaditih godina. Večni plamen.

Pesma albuma:  I Never Could Get Enough

  1. Low – Hey What (Sub Pop)

Hej šta?! I to bi bilo dovoljno da se po principu „Haiku“ metode opiše šta se zapravo dešava na novom albumu kultnih likova iz Minesote. Dobro, već godinama je knjiga spala na dva slova (Alana Sparhawk i Mimi Parke) ali je efekat zaista originalan. Producentski standardi su podignuti visoko a za pesmama ćete morati sami u potragu. Ništa nije na površini i ništa nije transparentno. Puno eksperimentisanja i, istinske, umetničke slobode krasi svaki ozbiljan bend. Veliki ili mali. LOW su tu negde u sredini i dobro se snalaze.

Pesma albuma: I Can Wait

  1. The War on Drugs – I Don’t Live Here Anymore (Atlantic)

E sad dolazimo do istinskog pop bisera. Duh Brusa Springstina odavno je zaposeo telo gitariste i pevača Adama Grandučijelija. To ne znači da mu pesme zvuče kao Gazdine već naprotiv, naučena je tehnika kako se prave hitovi koji ostaju. Vrhunski upakovano, zvučno perfektno složeno. Dobro, ima tu i kompulsivno-opsesivniih momenata ali, sve za muziku! Struktura TWOD pesama jasno je određena samo što one traže posvećenost i ne zavise od radijskih i tv standarda. Pusti neka traje – moto je ove ekipe. Svakoj pesmi se prišlo sa velikom pažnjom i u svakoj možete pronaći svoju priču. Ima i retro momenata koji sinkrono dišu sa toplom produkcijiom. Jesam li već rekao da se radi o pop biseru dvadeset prvog veka?!

 

 

Pesma albuma: I Don’t Wanna Wait

 

  1. Cassandra Jenkins – An Overview on Phenomenal Nature (Ba da Bing)

Najličniji album sa ove liste. Kasandra je majstor atmosfere i gracioznosti koju ubacuje u svaku svoju pesmu. A tek njen glas… On ne peva već pripoveda a ovaj album stoga zvuči kako otvoreni dnevnih jedne odlučno-neodlučne žene u na polovini svojih tridesetih. Ovo je zapravo psihološko savetovalište – muzički dokumentarac bez slike koja je potpuno nepotrebna. Nevidljivi kadrovi ispunjeni su citatima, scenama, pričama, dijalozima, likovima (uglavnom muškim) i mizanscenom čiji je Kasandra direktni producent. Na isti načine prepliću zvuci saksofona, lupova, gitara, akustičnih i električnih instrumenata. Pola sata čistog proviđenja.

Pesma albuma: Hard Drive

  1. Kings of Convenience – Peace or Love (EMI)

Uz albume KoC možete otkriti toliko toga. Putovanja, garderobu, nameštaj pa čak i šah! Erlend i Eirik imaju novu modnu kolekciju hitova za period proleće-leto 2021. Akustični prizvuci ponovo krase njihove pesme, posle dvanaest godina studijske pauze. Iznad zvega stoji stil kao osnova za povezivanje svega u njihovom stvaralaštvu. Dobro, i melanholija i toplina kamina. Nema se šta tu još šta bitno reći osim da ovaj album držite kao prvu pomoć u kući ili kolima, na vikendici…

Pesma albuma: Love Is a Lonely Thing

Indi singl godine: Sharon Van Etten & Angel Olsen – Like I Used To

Bonus (nepravedno izostavljen album): The Felice Brothers  – Inferno

Samo pustite.

Previous articleIzložba novih članova Saveza udruženja likovnih umetnika Vojvodine (2022)
Next articleNAJAVLJEN POVRATAK „BEOGRADSKOG PROLEĆA 2022“ U KOMBANK DVORANU. PREDSEDNIK UMETNIČKOG SAVETA BRANISLAV KLAŠČEK. TAKMIČIĆE SE 18 KOMPOZICIJA