Glumci:            Klara Hrvanović, Olga Odanović, Snježana Sinovčić, Žarko Laušević

Scenario:         Ljubica Luković

Režiija:          Radivoje Andrić

Od tihog genija autora kultnih filmova “Munja”, “Kad porastem biću kengur” i “Tri palme za dve bitange i ribicu” stigao je novi film “Leto kad sam naučila da letim”. Film je rađen po motivima hit romana za decu Jasminke Petrović. Čekali smo sedamnaest godina na novi film ovog reditelja i nije nas razočarao.

Dvanaestogodišnja devojčica  Sofija (Klara Hrvanović), umesto sa drugarima iz škole  primorana je da provode leto sa dve babe, Marijom (Olga Odanović) i baba tetkom Luce (Snježana Sinovčić). To je naravno za devojčicu njenih godina, tragedija svetskih razmera. Ona je imala svoju listu želja za leto, “pakleni plan” da osvoji simpatiju, međutim njena prezauzeta majka (Marijana Mićić), odlučila je da je najjednostavnije da je pošalje s babom na more. Međutim, baba se suočava sa duhovima svoje prošlosti, bratom koji ne priča sa njom dvadeset pet godina, bolesnom sestrom i uspomenama na ljubavi iz mladosti.

Klara Hrvanović je sjajno iznela ulogu, naizgled sasvim prosečne devojčice i ima dobru hemiju sa Olgom Odanović. Olga,  koju pamtimo obično po epizodnim ulogama, spela je komičnim potencijalom da se izbori za glavnu pored Klare. Snježana Sinovčić u ulozi None pravo je otkrovenje, njen doziran šarm i dramski momenti su  na nivou Meril Strip. Da je reditelj majstor kamere, uverili smo se u njegovim prethodnim filmovima, ali ovaj put je napravio iskorak u nepoznato. Poznat po urbanoj energiji Beograda, pričama o “luzerima” i dinamičnoj montaži, ovde je uradio sasvim suprotno. Pustio nas je da uživamo u “lepoti prirode” sporijim kadrovima, pokazao nam svet iz dečje perspektive, pustio deci glumcima da se “razigraju” i naravno obojio ekran prelepim bojama. Posebne pohvale za korišćenje muziku Bojane Vunturišević u filmu, da ne ispadne da svako ko pravi dečki film živi u nostalgičnim prošlim vremenima, i da ne zna da uhvati korak s vremenom.

Već sam čula izgovore da se ne pogleda ovaj film, ali svi izgovori vam padaju u vodu. Bilo bi lepo da svi  pogledaju ovu lepršavu priču, koja je izazvala ovacije i suze radosnice  podjednako  dece i kod odraslih. I nemojte biti od onih ljudi koji ne praštaju umetnicima  uspeh u mainstreamu, treba podržati reditelja koji se ohrabrio da “uleti” u mainstream i uspeo da napravi odličan film o deci za odrasle.

Dragica Mačkić

Previous articleМир и Дружба (Ex-Soviet Pop Party #4) u Ruskoj Matki u subotu!
Next articleLEPŠA BRENA + NIŠTA MARS večeras u KC Lab!