Vila Klefiš u Jagodini (u Ulici Kapetana Koče 35) izgrađena je tridesetih godina prošlog veka kako bi služila kao porodična rezidencija Teodoru Klefišu, koji je posedovao fabriku u oblasti prehrambene industrije koja će kasnije postati Mesna industrija Juhor. Klefišovi, nekadašnji vlasnici, u Jagodinu su se doselili iz Italije 1901. godine.

Pjetro Klefiš dobio je koncesiju za proizvodnju i izvoz jaja i živine, a njegov sin Teodor započeo je proizvodnju kobasica i salama po recepturi italijanskih majstora. Imovina im je konfiskovana posle Drugog svetskog rata. Politika je 2006. godine navela: „Klefišova firma konfiskovana je i nacionalizovana posle Drugog svetskog rata i aprila 1946. godine registrovana kao državna fabrika salame i suhomesnate robe. Teodora Klefiša je tada kao narodnog neprijatelja partizanski sud osudio na smrt, ali je zahvaljujući italijanskom državljanstvu izbegao pogubljenje. Ovaj predratni industrijalac i humanista, koji je u Jagodini bio izuzetno poštovan, bivajući na sudu kriv samo što je „okoreli kapitalista i saradnik okupatora“, umro je 1960. godine u mestu Pondemone u Italiji. Potomci Klefišovih su pokrenuli proces restitucije tražeći Juhor nazad, ali se za 15 godina malo toga rešilo u njihovu korist, te im ni vila nije vraćena.

Zgrada ima pravougaonu osnovu i sastoji se od podruma, prizemlja, sprata i potkrovlja. Izgrađena je od opeke i armiranog betona; fasada je obložena malterom. Centralni portal okružen je mermernim pločama i uokviren je sa dva stuba završena stilizovanim dorskim kapitelima i oslonjena na stilobate.

U prizemlju su prozori polulučni, dok su na spratu lučno zasvedeni i grupisani u dvojke ili trojke; okruženi su pilastrima; dekoracija prozora je napravljena od belog cementa sa glatkim ivicama da bi se stvorila iluzija blokova kamenja. U gornjem dijelu kuće nalazi se terasa sa betonskim ogradama; tu je izgrađen bazen. Krov je ravan, pokriven i prekriven limom, sa armirano-betonskim vencem. Na zapadnoj fasadi nalazi se ploča u znak sećanja na radnike u fabrici Juhor koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

Vila ima reprezentativnu funkciju, a njen enterijer je takođe bogato uređen, posebno prizemlje koje je služilo za doček gostiju, organizovanje poslovnih sastanaka i raznih kulturnih događaja. Podovi su izrađeni od italijanskog keramičkog mozaika, a sporedni prostori od mozaičkog parketa sa geometrijskim oblicima. Zidovi su glatki, dok su plafoni plitke plastične dekoracije sa gipsanom rozetom u sredini.

Iz prizemlja na gore vodi kružno armirano betonsko stepenište prekriveno belim mramornim pločama; ovo stepenište je spolja osvetljeno metalnim prozorima sa zatamnjenim mozaičnim staklom. Sa spoljašnje strane je osvetljeno prozorima od metala. Prozori su zastakljeni raznobojnim staklom u vidu mozaika.

Gore se nalaze spavaće sobe koje su se posebno koristile za smeštaj porodice Klefiš i smeštaj gostiju. U potkrovlju su bile prostorije za osoblje i prostorije potrebne za održavanje zgrade. U jednom delu potkrovne etaže je urađena prohodna terasa sa bazenom. Centralni deo potkrovlja je pod ravnim krovom, a bočne strane građevine su pod blagim nagibom i pokrivene limom.

Trenutno napuštena i zarasla. Prozori su na nekim mestima razbijeni. Dvorište je zaključano. Potrebna hitna sanacija.

Projekat BAŠTINA BEZ ZAŠTITE realizuje Udruženje za kulturu, turizam i medije “PETROVARADIN MEDIJA”, a sufinansira ga Ministarstvo kulture i informisanja.

Next articleSamostalna izložba Milije Čpajaka u Galeriji Novembar