Tekst: Vladislava Milovanović Milošević

Kada istražujemo srpsku istoriju, nesumnjivo ćemo naići na ime Draga Ljočić. Ono što nam je prvo na umu jeste da je Draginja Draga Ljočić prva srpska doktorka, ali njen život vredan je pažnje iz više razloga. Zahvaljujući “rupi u zakonu”, gde nije bilo jasno navedeno da su fakulteti samo za muškarce (bilo je podrazumevano), Draga se upisala na beogradsku Veliku školu. Pola godine kasnije odlazi na studije medicine u Cirih. Šezdesetih godina 19. veka na Ciriškom univerzitetu, jedinom u Evropi, bilo je dozvoljeno da devojke studiraju; najviše je bilo Ruskinja, a među njima se našlo i tri devojke iz naših krajeva.

Draga se iz Ciriha vraća sa diplomom, postavši tako prva žena lekar u Srbiji. Iako je stekla zvanje doktora medicine, babičluka i očnih bolesti, a Srbija je u to vreme imala samo 79 lekara, uglavnom stranaca, te 1879. nije joj bilo omogućeno da radi u državnoj službi. Lekarsku praksu počela je da obavlja u kući svog brata Đure, ali je pacijenata bilo malo. Od januara 1880. godine Draga počinje da vodi dnevnik u koji je zapisivala svoja zapažanja, opisivala lekarske intervencije i susrete sa ljudima. U svoj dnevnik, zapisala je, između ostalog, kako zbog malog broja pacijenata mnogo pati.

Draga je iz Ciriha dovela u Beograd svoju najbolju prijateljicu i koleginicu sa studija, Ruskinju Mariju Fjodorovnu Zibold. Njih dve, Laza Lazarević, Jovan Jovanović Zmaj i još nekoliko lekara, osnovali su prvu ambulantu u kojoj je svaki pacijent bez razlike, bio siromašan ili boljeg materijalnog stanja, dobio lekarsku pomoć. Nije bez razloga rečeno da je Draga Ljočić jedna od najinteresantnijih žena u modernoj srpskoj istoriji. Jedna je od onih heroina zbog kojih ne smemo zaboraviti da se borimo za sebe u svakom trenutku. Od početka svoje karijere, borila se sa mizoginim, muškim svetom što se dugo godina ispostavljalo kao borba sa vetrenjačama. Veoma teško se zaposlila u državnoj službi, a čak ni tada nije imala ista primanja kao njene muške kolege. Javno se zalagala za sticanje prava glasa za žene ostajući do kraja verna idejama o socijalnoj jednakosti. Kao bolničarka, a potom i kao lekarka, učestvovala je u Srpsko-turskim ratovima, Srpsko-bugarskom ratu (tokom Srpsko-bugarskog rata radila je kao jedina lekarka u tri bolnice u Beogradu: Opštoj državnoj, Zaraznoj bolnici i Bolnici za ranjenike), balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu. Nakon Bitke na Šumatovcu odlikovana je činom poručnika.

U istoriji srpske medicine upamćena je kao velika dobrotvorka i filantrop, osoba koja je besplatno lečila decu, naročito devojčice budući da je imala uvid u zdravstveno stanje učenica u ženskim školama. 1904. godine sa dr Jovanom Jovanovićem osnovala je Materinsko udruženje čiji je cilj bio staranje o napuštenoj deci i smanjivanje smrtnosti novorođenčadi. Ipak, u javnosti je ovo udruženje naišlo na oštre kritike i osporavanja, sa obrazloženjem da se tako širi nemoral, budući da su većina štićenika i štićenica bili vanbračna deca. Zahvaljujući ugledu koji je Draga zbog svojih brojnih zasluga ipak uživala, uspela je da se izbori za zgradu u koju su napuštena deca bila smeštena. Bila je jedna od osnivačica i prva predsednica Društva beogradskih žena lekara (1919.) koje je bilo veoma aktivno u prikupljanju sredstava za izgradnju prve bolnice za žene i decu, u kojoj je bilo predviđeno da rade isključivo lekarke. Izuzetno se zalagala za što bržu izgradnju te bolnice, ali, nažalost, zbog ratnih razaranja, otvorena je tek 1929. godine, tri godine posle njene smrti. Bolnica je dobila ime po čuvenoj škotskoj doktorki Elzi Inglis.

Prevela je sa ruskog knjigu “Gajenje male dece” Marije Manasejine, o čemu je napisala: “Knjigu posvećujem majkama jer od njihovog znanja zavisi valjano gajenje dece, a od zdravlja dece zavisi moć razmišljanja i napretka celog naroda”. Iz braka sa Rašom Miloševićem, jednim od osnivača Narodne radikalne stranke, dobila je pet ćerki, od kojih je jedna, dr Radmila Milošević, nastavila njen profesionalni put.

Mnogo godina kasnije ukradena je njena bista ispred Srpskog lekarskog društva. Obnovljena je zahvaljujući angažmanu doktorki Sekcije za humanost, umetnost i kulturu Društva lekara Vojvodine Srpskog lekarskog društva.

 

Previous articleSvetski dan poezije: Savremene pesnikinje na koje bi trebalo da obratite pažnju
Next articleMM concerts i Serbian Hellbangers sa ponosom predstavljaju udruženu turneju bendova Infest i Nemesis